Kama sutra što na Sanskritskom zapisuje: कामसूत्र i u prijevodu znači "stihovi želja" je drevni tekst indijske sanskrit književnosti.
Tekst sadrži savjete za različite seksualne aktivnosti. Djelo je u velikoj mjeri napisano u prozi. Kāma znači senzualnost ili seksualno zadovoljstvo, i "sūtra" što u tim smislu znači konopac ili uže koji drži stvari zajedno i povezuje. Jedno je od najutjecajnijih djela povijesti svjetske kulture na temu erotske ljubavi.
Kao autora teksta navodi se hinduistički filozof Mallanaga Vatsyayana koji je živio između 4. i 6. stoljeća.
Godine 1883. zapadnim se svijetom počelo širiti englesko izdanje Kama Sutre, staroegipatskog priručnika spolne ljubavi.
Tako su to nalagale vrijednosti uštogljenog viktorijanskog doba. Objavilo ga je nepostojeće "Društvo Kama sutra iz Londona i Benaresa", a nosilo je oznaku da je namijenjeno "samo privatnoj distribuciji". Već je i sam spomen te knjige u Engleskoj izazivao veliku pometnju sve do 1963., kada se nakladnik Allen and Umvin izložio opasnosti od progona objavljivanjem javnog izdanja Burtonova prijevoda.
Osvrnemo li se na to razdoblje, teško ćemo shvatiti zbog čega tolika halabuka - jer Kama sutra zapravo i nije nikakvo pornografsko djelo. Ona je bila napisana za informaciju dokonoj klasi stare Indije, koju je učila, na vrlo praktičan i podroban način, kako se obavljaju ljubavni poslovi. Staro hindusko društvo nije se nimalo stidjelo spolnih zadovoljstava, dapače se seks, i to pogotovo bračni, smatrao vjerskom dužnošću i taj se stav odražavao u erotskoj umjetnosti koja je krasila mnoge indijske hramove.
Stari su Hindui iskreno vjerovali da je njihova literatura o ljubavi i seksu u krajnjem izvodu božanskog podrijetla, izvedena iz sveobuhvatnog djela u 100 000 svezaka što ga je napisao Prajapati, stvoritelj svemira. Kama Sutra, u kojoj se sačuvalo ponešto od te građe, nije bila napisana za draškanje, nego za educiranje, što i sama navodi već u uvodnom odjeljku kada piše: "Čak bi i mlade djevojke trebale proučavati Kama sutru sa svim njezinim znanostima i umjetnostima i to prije vjenčanja pa to s odobrenjem muža nastaviti i poslije."
Iz današnje je perspektive najsablažnjiviji aspekt Kama Sutre seksistički odnos prema ženama, a koji prožima čitavu tu knjigu. Tako jedan odjeljak preporučuje da muškarac svoju nevjestu, ako se skanjuje da se uda, naprosto otme i obavi prisilno vjenčanje pred vatrom uzetom iz kuće svećenika (bramana), jer se vjerovalo da ona njihov bračni ugovor čini nerazrješivim. Ona osim toga daje i bestidan savjet o dvadeset sedam različitih načina na koji kurtizane mogu od svojih ljubavnika iskamčiti novac.
Drugi opet odjeljak govori o tome što priležnica treba učiniti ako osjeti da njezin ljubavnik za nju gubi zanimanje: neka se domogne njegove najvrjednije imovine i dogovori da njezin sudionik dođe i zaplijeni je na ime isplate tobožnjeg duga. Potom treba s njim i ostati ako je bogat i s njom dobro postupati, ali ga odbaciti "kao da ga više i ne poznaje" ako je siromašan! Kama sutru je negdje u petom stoljeću nove ere iz tradicijske građe skupio stanoviti Vatsyayana i to djelo potječe iz društva koje se vrlo razlikuje od našeg - a osim toga ništa slično ne nalazimo čak ni u današnjoj Indiji. To je priručnik za sofisticirane građane, za klasu lijenih bogataša koji nisu imali pametnijeg posla od prepuštanja beskonačnom dokoličarenju. Zbog toga je osnovna nakana knjige uputiti ih kako da se do kraja prepuste užitku, a u čemu su oni vidjeli svoju životnu svrhu.
Kama Sutra ipak nije bila lišena morala - pa su navedeni slučajevi prije iznimka negoli pravilo. Najveći je dio djela posvećen tome kako najbolje održati brak i postići da on funkcionira. Ipak se u društvu za koje je ono bilo napisano smatralo samim po sebi razumljivim da čovjek treba imati ne samo ženu nego i priležnica koliko si ih god može priuštiti.